TEKSTOVI NARODNIH PESAMA

BOZE PRAVDE 

Boze pravde, ti sto spase 
od propasti dosad nas,
cuj i odsad nase glase
i od sad nam budi spas.
Mocnom rukom vodi, brani
buducnosti srpske brod.
Boze spasi, Boze brani,
Srpske zemlje, srpski rod!

Slozi srpsku bracu dragu,
na svak´ dican slavan rad,
sloga bice poraz vragu
a najjaci srpstvu grad.
Nek' na srpskoj blista grani
bratske sloge zlatan plod.
Boze spasi, Boze brani 
Srpske zemlje, srpski rod!

Nek na srpsko vedro celo
tvog ne padne gneva grom,
blagoslovi Srbu selo
polje, njivu, grad i dom!
Kad nastupe borbe dani,
k' pobedi mu vodi hod.
Boze spasi, Boze brani
Srpske zemlje, srpski rod!

Iz mracnoga sinu groba
srpske krune novi sjaj,
nastalo je novo doba,
novu srecu Boze daj.
Kraljevinu srpsku brani,
pet vekovne borbe plod.
Boze spasi, Boze brani,
moli ti se srpski rod!

ONAMO NAMO...

Onamo, onamo... za brda ona,
govore da je razoren dvor
mojega cara; onamo vele,
bio je negda junacki zbor.
Onamo, onamo... da vidju Prizren!
Ta to je moje - doma cu doc'!
Starina mila tamo me zove,
tu moram jednom oruzan poc'.

Onamo, onamo... sa razvalina
dvorova carskih vragu cu rec':
"S ognjista milog bjezi mi, kugo,
zajam ti moram vracati vec'!"

Onamo, onamo... za brda ona
kazuju da je zeleni gaj
pod kim se dizu Decani sveti:
molitva u njih prisvaja raj.

Onamo, onamo... za brda ona,
gdje nebo plavo savija svod;
na srpska polja, na polja bojna,
onamo, braco, spremajmo hod!

Onamo, onamo... za brda ona
pogazen konj'ma klikuje Jug:
"U pomoc, djeco, u pomoc, sinci,
svetit' me starca - svet vam je dug!"

Onamo, onamo... sablji za stara
njegova rebra da tupim rez
po turskim rebrim'; da b'jednoj raji
njom istom s ruku ras'jecam vez!

Onamo, onamo... za brda ona
Milosev, kazu, prebiva grob!
Onamo pokoj naci cu dusi,
kad Srbin vise ne bude rob.

NEBESNA LITURGIJA


Haj, sta se ono cuje iz daljine:
Dal su vjetri, dal su vihorovi,
Il sumore gore javorove,
Il sa zemljom trava razgovara,
Il pevaju na nebesi zvezde ?

Nit su vjetri, nit su vihorovi,
Nit sumore gore javorove,
Nit sa zemljom trava razgovara,
nit pjevaju na nebesi zvezde,
No se sluzi sveta liturgija
U nebesnom carstvu Hristovome.

Sluzbu sluzi Jovan Zlatouste
I sa njime tri stotin vladika,
Sve vladika zemnih mucenika
I tri hiljad casnih svestenika,
Svestenika Bozijih ugodnika.

Djakonuje Djakone Stevane
I sa njime sveti Lavrentije.
Sveti Pavle cita Poslanije,
Sveti Luka sveto Jevandjelje,
Krste drzi care Konstantine.

A ripide sveti stratilati
Dimitrije i s njim Prokopije,
Georgije i snjim Jevstatije
I ostali mnogi stratilati.
Oganj nosi Ognjena Marija

Tamjan pali gromovnik Ilija
A Krstitelj vodom pokropljava
Heruvimi poje Heruviku
A Car slave sedi na prestolu
Licem svojim nebo osvetljava.

S desna mu je sveta Bogomajka
Ogrnuta zvjezdanom porfirom
Sveti Sava zetal pridrzava,
A naroda ni broja se ne zna,
Vise ga je no na nebu zvjezda.

Izmjesani sveci s andjelima
Pa se ne zna ko je od kog ljepsi.
Kad se sveta liturgija svrsi
Svetitelji Hristu prilazili
i pred Njime poklon ucinili,

Najposljednji Svetitelju Savo
I sa Savom Srbi svetitelji
Sveti Savo metanije prvi,
Al se ne hte svetac da uspravi
Vec ostade na zemlji lezeci.

Tad prilazi sveta Bogomajka
Da podigne Svetitelja Savu,
Jer joj Savo Hilandar posvjeti,
Al se Savo dize na koljena
I dalje se dici ne hocase

Vec ostade pred Hristom klececi.
Balgi Hristos Savu milovase
Od miloste vako mu zborase:
"Cedo moje Nemanjicu Savo,
Sto si mi se tako rastuzio,

Nikad tako ti plakao nisi,
Nisi tako plako za Kosovom
Kad je Srpsko potamnjelo carstvo
Potamnjelo carstvo i gospodstvo
Kazuj meni moje cedo drago,

Kako stoji sada Srbadija:
Kako stoji vjera u Srbalja
Jesu l Srbi kano sto su bili
Ili su se Savo izijenili,
Poju li mi mnoge liturgije,

Dizu li mi mnoge zaduzbine
Kane nekad u vreme Nemanje
I sina mu Svetitelja Save,
I slavnoga Milutina kralja
I Stevana milog mi Decanca,

I Lazara mog mucenika
I Milice slavne Ljubostinjke
Angeline majke Krusedolke
I ostalih cara i kneginja,
Da l se i sad Bog tako postuje,

Da l Srbijom svete pjesme bruje,
Jevandjele da l se moje siri,
Srpska zemlja da l tamjanom miri,
Svetli li se obraz u Srbina
Pred ljudima i pred andjelima

Velikasi da l pravedno sude
Bogatasi da l milost djele,
Da l suseda sused opravdava,
Da l nejakog jaki podrzava,
Postuje li mladji starijega

Da l djevojke drze djevojastvo,
Da l popovi po svetinji zive,
Kaludjeri da l za narod klece,
I da l greju pestere suzama
i za narod toplim molitvama.

Da li narod nedelju svetkuje,
Da l praznikom crkvu ispunjuje?
Kazuj meni dicni svetitelju,
Srpskog roda drugi spasitelju
Kakva ti je golema nevolja

Te ti ronis suze niz obraze
Pjesmu neba placem zavrsavas?




Tad govori Svetitelju Savo:
"O Gospode, veliki i slini,
Pred kime se tresu heruvimi,
Ima l sta tebi nepoznato?
Ta ti vidis srce u covjeku,

I poznajes najtananije misli.
Vidis crva pod korom grmovom.
Pod kamenjem guju otrovnicu
Na dnu mora svako zno pijeska.
Ne mogu se od tebe sakriti,

Tamnih ljudi tamna bezakonja,
Zbog kojih si na krstu visio;
Ali tvoja ljubav sve pokriva,
Iz ljubavi neznanije javljas,
Iz ljubavi ti o znanom pitas

Da ti kazem sto ti bolje znades.
Nisu Srbi kao sto su bili.
Losiji su nego pred Kosovom,
Na zlo su se svako izmijenili,
Ti im dade zemlju i slobodu,

Ti im dade slavu i pobjedu,
I drzavu vecu Dusanove,
Al darom se tvojim pogordise,
Od tebe se licem okrenuse.
Gospod se srpska izmetnula

Na tri vjere okom namiguju,
Al nijednu pravo ne vjeruju,
Pravoslavlje ljuto potiskuju.
Odrekli se srpskoga imena,
Odrekli se svojih krsnih slava,

Svece svoje ljuto uivredili
A ko dize crkvu zaduzbinu,
Ne dize je Tebi nego sebi.
Crkve dizu da ih vide ljudi,
Crkve dizu Bogu se ne mole,

Nit Boziji zakon ispunjuju.
Velikasi pravdu pogazili
Bogatasi milost ostavili,
Ne postuje mladji starijega,
No se mladji pametniji gradi,

Nit nejakog jaki podrzava,
Vec ga lomi dok ga ne salomi,
Nit susjeda susjed opravdava,
Vec se kune krivo za nepravdu,
Zbog blatnjave zemlje od arsina.

Svestenici Verom oslabili,
Nit djevojke drze djevojastvo,
Sviku neose grehom se ponose,
Mladi momci postenju se smiju
A svoj razvrat ni od kog ne kriju.

Niti narod za nedelju mari
Ni za praznik ni za obicaj stari,
Nit praznikom crkve ispunjuje,
Prazne crkve ko pecine puste.
Prazne duse pa prazne i crkve.

Svud se crni crno bezakonje.
Stid me jede i stid me izjede.
Zbog grijeha naroda mojega,
Sto i mene drzis blizu Sebe.
Zato placem moj Predragi Spase.

Vjecnost mi je kratka za plakanje,
Volio bih i u paklu biti,
Samo Srbi Bogu da se vrate".
Mirno Gospod saslusao Savu,
Pa podize svoju svetu glavu

Umislima nebesa potrese.
Zablistase munje i gromovi,
Naduse se garavi oblaci,
Led se prosu o Petrovu danu,
Sva pobijele zemlja Srbinova.

Ka od gube gubava gresnica,
Zakukase Srbi u nevolji
Al se zivog Boga ne sjetise,
Niti Boga niti svojih grijeha.
A sve Savo na koljena kleci,

Blijedo mu lice od uzasa.
Tada Gospod vasi popustio,
Po vocu se vasi uhvatise,
Obrstise sljive i jabuke,
Sasusise pitome vocnjake,

Po pitomoj zemlji Srbinovoj
Zakukase Srbi u nevolji,
Al se zivog boiga ne sjetise,
Niti Boga niti svojih grijeha
A sve Savo na koljena kleci

Blijedo mu lice od uzasa
Tada Gospod pomor popustio
Da pomori i staro i mlado.
Udarise ljute bolezanje,
Tesna groblja i malo grobara.

Grobarima otezase ruke,
Zakukase Srbi u nevolji,
Ale se zivog Boga ne sjetise
Niti Boga niti svojih grijeha,
A sve Savona koljena kleci

Blijeo mu lice od uzasa.
Tada Gospod krizu popustio,
Puna zemlja svakog izobilja,
A svi vicu: nigde nista nema.
Zakukase Srbi u nevolji.,

Al se zivog Boga ne sjetise,
Niti Boga niti svojih grijeha..
A sve Savo na koljena kleci
Blijedo mu lice od uzasa.
Tad satanu Gospod odrijesio

Iz pakla ga na Srbe pustio
Da do roka svoju volju vrsi,
I da cini sto je njemu drago,
Sa drzavom i sa srpskim tjelom,
Samo da se ne dotice duse.

A satana vojske podigao,
Od zvjerinja svoga i ljudskoga ,
Sve od samih Bozijih protivnika,
I svojijeh jednomisljenika,
Kojih bi se marva zastidjela.

I veprovi divlji posramili,
Pklenim ih ognjem naoruzo,
Poveo ih na zemlju Srbiju.
Bljunu oganj iz adovih zvala
Pa zapali kucu Srbinovu.

Sve razgradi sto je sagradjeno,
Sve prozdera sto je umijeseno,
Sve razgrabi sto je ustedjeno,
Sve raskuci sto je zakuceno,
Sve popljuva sto je osveceno.

A gospodu u okove veza,
Starjesine vrze na vjesala,
Il umori gladju u tamnici,
Pobi momke, zacrni djevojke,
Zgrci majke nad kolijevke prazne

Nad kolijevke prazne i krvave.
Jos zaveza jezik u Srbina,
Da ne smije pjevat ni kukati,
Niti Bozje ime spominjati,
Niti brata bratom osloviti;

Jos zaveza noge u Srbina,
Da ne smije slobodno hoditi,
Osim tamo kud ga konop vodi
Konop vodi ili kundak goni;
Jos zaveza ruke u Srbina,

Da ne smije radit van kuluka,
Niti sjesti niti hljeba jesti,
Bez satanske gorde zapovjesti,
Niti djecu svoju svojom zvati,
Niti slobodno mislit ni disati.

Tako islo za dugo zemana
Dok nabuja zemlja Srbinova
Od mrtvijeh srpskijeh telesa,
I od krvi srpskijeh mucenika,
Ka tijesto od jakoga kvasca.

Tad andjeli Boziji zaplakali,
A Srbi se Bogu obratili,
Jedinome svome prijatelju
Jedinome svome Spasitelju,
Visnjem Bogu i Svetome Savi

Tad se Savo strese o d uzasa,
Skoci viknu iza-svega glasa:
Dosta Boze, postedi ostatak!'
Tad je gospod poslusao Savu,
Na srbsko se roblje razalio.

Te Srbima grijehe oprosti,
Zasija se lice Srbinovo
Zazvonise zvona na veselje,
Zamirisa zemlja od tamjana,
Zablista se Hristova istina.

Zacari se milost i postenje,
Andjeli se sa neba spustise
Pa srbiju zemlju zagrlise.
Haj, sta se ono cuje iz daljine?
To se opet sluzi liturgija,

U nebesnom carstvu Hristovome.
Sluzbu sluzi Svetitelju Savo,
I sa njime tri stotin vladika,
I tri hiljad srpskih svestenika.
Djakonuje djakon Avakume

Sto na koncu za Hrista postrada,
Na bairu usred Biograda
A Car Slave sjedi na prestolu,
Dok sa zemlje grmi ko oluja,
To Srbija klice - ALILUJA!

sveti vladika Nikolaj Velimirovic

Prkosna pesma 

Ja

Rab Bozji,

Srbin,

sa prosedom bradom

izjavljujem dragovoljno

kroz lance i zicu

pred svedocima

Silom, Mukom i Nepravdom

da sam kriv i da priznajem krivicu!

Kriv sam sto sam neko

a ne niko i netko

Kriv sam sto u doba opsteg srbobrsta

idem u pravoslavnu crkvu

doduse poretko

i sto se krstim ovako

s tri prsta!

Kriv sam sto jesam

a treba da nisam,

Kriv sam odavno

sto stojim uspravno

i gledam u nebo, umesto u travu

Kriv sam sto se drznuh protiv krivde,

kriv sam

sto opet slavim svoju krsnu slavu!

Kriv sam sto pisem i citam cirilicom,

kriv sam sto pevam, smejem se i psujem,

a ponekad i lajem,

Kriv sam i priznajem

da ne znam sto znam i da znam sto ne znam

Kriv sam, i da zavrsim

s najvecom krivicom

(pre nego sto se zacenem od smeha)

kriv sam tvrdoglavac

sto sam Pravoslavac

i Svetosavac i sto ne verujem

u sveti zlocin i oprostaj greha!

Kriv sam i gresan

dakle

sto postojim

i kad vec postojim i jos drsko stojim

sto bar ne priznam da ne postojim!

Ako to priznam

da sacuvam glavu

izgubicu casni krst i krsnu slavu,

Ako ne priznam

crno mi se pise

ceo svet ce na moju Zemlju da kidise,

Rulje bivsih ljudi

lopova i golja,

copori robota i drugih monstruma

kidisace na moje vocnjake i polja

i na moju belu kucu pored druma

oko koje kao najlepse odive

cvetaju tresnje, jabuke i sljive.

Pa evo

priznajem i to

za spas roda:

Ja vise ne postojim

skinite me s liste

Ja sam od sad samo

vazduh, svetlost i voda

tri elementa koja vam koriste

A ovo sto pred vama govori i hoda

to je ono sto vi od mene stvoriste!

Moja ruzna slika

ozverena lika,

koju umnozavate u veceri i jutra,

to je slika vase svesti i podsvesti

to nisam ja, spolja

to ste vi – iznutra!

Moj dusmanine sa hiljadu ruku

s hiljadu slugu i sluskinja lazi,

ubrao si mi sunce ko jabuku

i radost cistu ko bulka u razi,

Moji ce potomci piti jed i cemer

a tvoji vec piju gorku medovinu

za krvav novac kojim punis cemer

rasprodajuci moju djedovinu,

Usud ce ti ludacku kosulju obuci

i tada ce se malo razdaniti

ili ce planeta od sramote puci

i sve nas u isti ambis sahraniti!

Mnogo ste vazne

Zemljo moja mila,

Ti i Tvoje sestre

Istina i Pravda

cim se na vas digla ovolika sila

cim su na vas zinule

krivda i nepravda.

Rulje bivsih ljudi,

ubica i golja,

copori robota i drugih monstruma

palacaju na tvoje vocnjake i polja

i na moju belu kucu pored druma

oko koje kao najlepse odive

cvetaju lipe, jabuke i sljive.

Sta ce ovde dzihadlije

krstasi, farmeri

koji Ti cerece sinove i kceri,

Mora da su cule belosvetske bande

da imaju zlatna srca,

pa ih vade,

da ih presade u sopstvene grudi

ne bi li i oni tako bili ljudi.

Gospodo tuzioci

suci i dzelati

ispisali ste mi svoje zapovesti,

po zenicama

najfinijem staklu,

Sto teze zivim, lakse cu umreti

Zasli ste mnogo u noc poodmaklu

ali uzalud cete lincovati

najgostoljubiviji narod na planeti

(zbog cega cete goreti u paklu),

jer Ljudsko Srce

cudo nad cudima

nece da se primi u vasim grudima!

Mi se ne plasimo smrti,

crne vuge,

vec ropskog zivota i bolesti duge,

Smrt je cesta pojava medj nama Srbima

kao sto su prolece, leto, jesen, zima

I nije strasnije

pogotovu danju

od suse, poplave, zemljotresa, mraza

kad je covek sretne na svome imanju

okadjene duse i svetla obraza.

Zlonamernici

siti i maniti

sve mi zabraniste u rodjenoj kuci

al ne moze mi niko zabraniti

a to se vama vise ne dogadja,

ni kad svadbujete

ni kad vam se radja!

Postedite me koca i konopca

i razapnite me na vrhu planina,

kao vasi praoci sto su mog Praoca

Isusa Hrista Nazarecanina.

Ja cu da gledam

a vi zazmurite,

inace ce vam se oci rasprsnuti

od sjaja mog lica

Samo, pozurite!!!